Intervju Nj. E. Lecha Wałęse za Novi list- 05.12.2009.

Lech Walesa legendarni je vođa Solidarnosti i jedan od ključnih ljudi u rušenju komunizma u istočnoj Europi. Zbog svog je djelovanja 1983. godine dobio Nobelovu nagradu za mir. Nakon demokratskih promjena jedan je mandat, od 1990. do 1995. godine, bio predsjednik Poljske. Poslije pape Ivana Pavla II. Walesa je Poljak kojemu se njegovi sunarodnjaci, posebno zbog tvrdokorne i uporne borbe protiv komunizma osamdesetih godina prošloga stoljeća, najviše dive. Već odavno postao je simbol, a čak je i aerodrom u Gdanjsku, gdje je u brodogradilištu, u kojem je kao električar radio i Walesa, cijela priča o Solidarnosti i počela, nazvan po njemu. Njegov boravak u Zagrebu iskoristili smo za razgovor s njim, ali ne za razgovor o povijesti već o suvremenim temama kojima se Walesa itekako bavi.

Prije 20 godina pao je komunizam. Znalo se čemu se protivite u komunizmu. Što Vam smeta u demokraciji?
- Moram najprije kazati što obuhvaća demokracija. Ona se sastoji od tri elementa. Prvi je element sama zakonska situacija, dozvoljava li ona da se postane predsjednik. Dakle, radi se o tome što zakoni dopuštaju. Drugi je element koriste li ljudi tu situaciju, jesu li aktivni, organiziraju li se međusobno, a treći financijska situacija, odnosno debljina novčanika. Kakvo je stanje u Poljskoj? Prvi element demokracije zadovoljava, jer može se postati predsjednik. Što se tiče drugoga - ljudi to baš i ne koriste, a što se tiče trećeg, imaju malo novaca. I sad se postavlja pitanje: postoji li demokracija ili ne?

Prije 29 godina u Poljskoj ste organizirali Solidarnost. Treba li danas, ima li se na umu i kriza i recesija, organizirati na globalnoj razini neku novu solidarnost protiv, možda, neoliberalizma?
- Poljska Solidarnost bila je drugačija Solidarnost od one za kojom danas postoji potreba. Što je solidarnost? Ako ne mogu podignuti teret, tražim druge ljude da mi ga pomognu podignuti. Postoje tereti u zemljama koje bi trebao podići pojedinac, zatim postoji teret kakav ima cijeli kontinent Europa i postoje globalni tereti koji se mogu podići. Naravno da je solidarnost potrebna.

Pitanje lustracije u Poljskoj često se pokreće i koristi za političke obračune. Nije li paradoksalno da general Wojciech Jaruzelski nije osuđen, a Vas je nedavno poljski predsjednik Lech Kaczynski optužio da ste bili suradnik tajne policije?
- To je vrlo komplicirano. Problem je u tome što sam ja bio aktivist i 1970. godine kad sam bio osuđivan već sam bio vođa tog štrajka (velik štrajk radnika u Gdanjsku, op.). Pitanje je da li sam ja trebao razgovarati s Državnom sigurnosti ili ne. Međutim, moji ljudi su bili u zatvoru, ljudi koji su mene izabrali da ih vodim. Osjećao sam se odgovornim za njih i zbog toga sam morao razgovarati. To je prvi element. Drugi element jest to da ja nisam imao utjecaja na to što je Bezpieka (državna sigurnost, op.) pisala i bilježila na temelju tog razgovora. Na to nikako nisam mogao utjecati. I zato su u tome svi pomalo u pravu. Samo mnogo njih to ne razumije i donose pogrešne zaključke. Neki koriste naivnost, nepoznavanje teme. Što se tiče suđenja ili postupaka, ako želimo tim generalima suditi i to dobro, kvalitetno, onda bismo prvo morali osuditi Zapad zato što nas je prevario 1939. godine. Onda možemo osuditi Zapad i zato što nas je prevario 1945. godine, što su iskoristili Sovjeti. I tada, prevareno društvo se različito ponašalo. Neki su ulazili u neke sporazume s vlasti, a svaki slučaj treba drugačije prosuđivati, imajući na umu da to neće biti puna osuda jer je temelj loš.

Kako gledate na stanje brodogradnje u Poljskoj? Mnogi su se bunili zato što Poljska ne smije pružati državnu potporu brodogradnji, a mnoge banke u zemljama EU su dobile državne potpore.
- Naravno da se i u Uniji, i u Europi, i u svijetu događaju loše stvari, nepoštene, neke su loše posložene. Moramo to sve srediti. Brodogradilišta imaju probleme dva tipa. U današnje vrijeme dominira brz obrtaj novca. Brodogradilišta sredstva blokiraju na pola godine, godinu dana. To je jedan od razloga zašto imaju probleme. No, danas se zbivaju brojne reforme, pa brodogradilišta imaju probleme i drugačijeg tipa. Ako je zaustavljena polovica gospodarstva, onda nema polovice broda. To sve ima utjecaja na finalni proizvod. Danas se ne mogu forsirati ove velike proizvodne jedinice. One će kod nas biti preskupe i negdje drugdje će se proizvoditi jeftinije. Stoga moramo platiti za reforme propadajućih poduzeća i tu se ne može mnogo napraviti.
Pobornik Lisabonskog ugovora

Zagovornik ste europskih integracija, ali ste jednim govorom podržali stranku Libertas koja se na zadnjim izborima za Europski parlament zalagala za odbijanje Lisabonskog ugovora.
- Ja sam govorio o nečem drugom, o tome da se u novoj Europi treba ponašati drugačije nego nekad. Nekada razgovarati s fašistima, komunistima - to se nije moglo. A danas, kada gradimo ujedinjenje - posebno treba razgovarati baš s protivnicima. Kada su ponekad oni u pravu, može se to iskoristiti u svom programu. Ako nisu, treba im to jasno pokazati. Ja sam se s njima slagao tamo gdje su bili u pravu, a gdje nisu rekao sam im da se ne slažem.

Da li Vi osobno podržavate Lisabonski ugovor?
- Ja sam za Lisabonski ugovor. Išao sam u Irsku i nagovarao ljude da ga prihvate. Ugovor je potreban da bi europske zemlje mogle sjesti zajedno i razgovarati o problemima. Moramo se okupiti, a Ugovor nas organizira i dozvoljava nam zajedno djelovati. Što je dobro u Ugovoru treba podržavati, što nije poboljšavati.

Tihomir Ponoš