Wiesław Tarka, veleposlanik Poljske, o poljsko-ruskim odnosima i povijesnim kontroverzama- 07.09.2009.

GDANJSK JE POKAZAO DA SMO NEŠTO NAUČILI IZ PROŠLOSTI
Prisutnost ruskog premijera Putina je važna, ali poljska diskusija o povijesti s Rusijom još nije završena.

Obilježavanje 70. godišnjice izbijanja Drugog svjetskog rata, odnosno napada nacističke Njemačke na Poljsku 1. rujna 1939. godine, održano je tamo gdje je rat i počeo - u Gdanjsku. Danima prije svečanosti mediji su itekako mnogo pažnje posvetili upravo tome događaju, a u središtu interesa nije bio napad Njemačke na Poljsku, nego poljsko-ruski povijesni odnosi i uloga Rusije u zbivanjima iz rujna 1939. godine. Konkretno, potpisivanje sporazuma Ribbentrop-Molotov u kolovozu 1939. godine kojim su Sovjetski Savez i Njemačka tajno podijelili Poljsku, zatim sovjetski napad na Poljsku 17. rujna 1939. godine, te za Poljake traumatičan događaj iz 1940. godine, odnosno masakr oko 20 tisuća poljskih časnika u Katynu kojega su počinili sovjeti. O poljsko-ruskim povijesnim kontroverzama i njihovom utjecaju na današnje odnose te dvije države razgovarali smo s veleposlanikom Poljske u Zagrebu Wieslawom Tarkom.

Dojam da je 1. rujna , odnosno datum kad je Njemačka napala Poljsku, zasjenjen 17. rujnom kada je Sovjetski Savez napao Poljsku i masakrom poljskih časnika kojega su počinili sovjeti u Katynu 1940. godine. Na neki način njemačka kancelarka Angela Merkel koja je bila u Gdanjsku bila je zasjenjena kako ruskim premijerom Putinom tako i poljsko-ruskom polemikom.
- Prije svega htio bih kazati da smo vrlo zahvalni na tome što je hrvatska premijerka Jadranka Kosor bila na svečanosti u Gdanjsku gdje je bila vrlo vidljiva. Zahvalni smo Hrvatskoj na tome što je i ona bila prisutna u Gdanjsku što doista učvršćuje osjećaj da pripadamo istoj obitelji i onima koji prosuđuju povijest na isti način.
Prije nego što odgovorim na pitanje htio bih reći da sam čuo prosudbe o tome kako se u Gdanjsku obilježava tužna obljetnica i kako je to stoga tužna svečanost. S tom se prosudbom ne slažem u potpunosti. S jedne strane, obljetnica i prisjećanja na 1939. godinu je doista vrlo tužno. S druge strane, kad pogledamo samu svečanost u Gdanjsku, vidimo da se radi i o vrlo pozitivnom događaju: 70 godina nakon događaja toliko mnogo čelnika država došlo je u Gdanjsk prije svega da naglase da svi dijelimo isti put i da smo doista izvukli zaključke iz prošlosti i u tom smo pogledu danas zaista europska zajednica vrijednosti.
Mislim da je prisutnost predsjednika ruske vlade Vladimira Putina važna. On je prihvatio našu pozivnicu i to je važno, ali, naravno da diskusija o povijesti s Rusijom nije završena.

Predsjednici vlada Donald Tusk i Vladimir Putin u Gdanjsku su kazali da će uspostaviti dvije poljsko-ruske ustanove koje će istražiti masakr u Katynu i druga pitanja koja opterećuju odnose dviju država. Što možemo očekivati od te dvije ustanove s obzirom da će se baviti temom koja je emocionalno vrlo osjetljiva?
- Poljsko-ruski povijesni dijalog je proces i mnoge stvari već su učinjene. Osnovali smo zajedničku Komisiju za različite teme. Čelnik poljskog dijela te Komisije je profesor Adam Daniel Rotfeld. On je bivši poljski ministar vanjskih poslova i bivši čelnik SIPRI-ja. S ruske strane Komisiju predvodi šef njihove diplomatske akademije profesor Turkanov. Kako ja razumijem rad te Komisije, zbiva se vrlo dubok, smišljen razgovor o povijesti temeljen na činjenicama. Problem je u tome što činjenice moraju prihvatiti političari, ali i javnost. Kako sam vidio u mnogim medijima, mnogi ruski građani su iznenađeni time što je SSSR još prije dvadesetak godina osudio Pakt Ribbentrop-Molotov. Danas imamo mješavinu dobre volje, dobrih namjera, neznanja i kratkovidnih političkih kalkulacija.
Putin je također osudio Pakt Ribbentrop-Molotov, baš kao i Münchensku kapitulaciju zapadnih europskih sila 1938. godine. Što je za Poljsku neprihvatljivo - ruski stav prema Katynu, to što Rusija nije kazala da je ona također izvršila agresiju na Poljsku 1939. godine ili nešto treće?
- Glavni problem je prihvaćanje činjenica. Mi smatramo, a predsjednik vlade Donald Tusk o tome je govorio u Gdanjsku, da su povijesno pamćenje i potpuna svijest o tome što se dogodilo prije 70 godina najbolje jamstvo da se tako nešto neće ponoviti u budućnosti
. To je ključna točka, ne da naša strana želi raspravu o povijesti zbog povijesti same, nego zato što je razumijevanje onoga što se zbilo prije 70 godina najbolje jamstvo za budućnost. Naravno, mnogi, uključujući i čelnike država koji su se okupili u Gdanjsku, slažu se o činjenicama, svi razumiju što se dogodilo 1939. godine.

Bi li za Poljsku bilo prihvatljivo, ili Poljska možda traži, nešto poput njemačke isprike? Dakle, nešto poput onoga što je učinio još Willy Brandt, a što se u različitim oblicima ponavlja do danas.
- Kao što sam kazao: da bismo gradili bolju budućnost, moramo razumjeti prošlost. Zadatak preuzimanja vlastite odgovornosti nije na nama, to je zadatak za rusku stranu. Smatramo da je Njemačka preuzela svoju vlastitu odgovornost s klečanjem Willyja Brandta, ali i nakon njega su mnogi drugi njemački političari preuzimali odgovornost. Primjerice, kancelar Gerhard Schröder je, kad je posjetio jedno od mjesta smaknuća u Poljskoj, na svaki grob stavio cvijet. To su simboličke geste koji mi doista cijenimo, ali inicijativa za to je bila njemačka.

Osjeća li se teret poljsko-ruske povijesti u današnjim poljsko-ruskim odnosima, primjerice u odnosu prema raketnom štitu ili plinovodu koji bi Rusiju trebao spojiti s Njemačkom?
- Sastanak premijera Donalda Tuska i Vladimira Putina je primjer da se suradnja Poljske i Rusije poboljšava. Naravno, još nismo dostigli onu točku koji smo dostigli s primjerice Njemačkom s kojom smo doista zatvorili određene dijelove iz prošlosti.

»Istočno partnerstvo« je sada politika EU

Poljska je dosta angažirana u istočnoj politici, odnosno istočnom partnerstvu. Koliko je za nju to važna politika prema važnim zemljama i tržištima istočno od Poljske koja je istodobno granična zemlja EU i na neki način most EU prema istoku, bivšem SSSR-u?
- Ne volim riječ »most« u ovom kontekstu. Poljska je dio Europske unije, pa se ne radi o mostu nego o dobroj suradnji EU i državama koje su istočno od Unije. Mi želimo biti poveznica. Inicijativa »istočno partnerstvo« koje su pokrenule Poljska i Švedska sada je politika EU. Mi nismo vlasnici te politike već je ona postala zajedničko dobro Europske unije.

Proturaketni štit je dobra stvar

Jedna od spornih točaka u poljsko-ruskim odnosima, iako ne samo u njima, je planirana američka izgradnja proturaketnog štita i u Poljskoj. Rusija je najavila da će u slučaju izgradnje tog sustava postaviti svoje rakete u Kalinjingradskoj oblasti. Nedavno je objavljeno da će SAD od toga odustati. Može li to odustajanje biti korak naprijed u poboljšanju odnosa Rusije, ne samo s Poljskom, nego i Češkom i SAD-om?

- Govorimo o članku i informaciji objavljenoj u poljskom dnevnom listu »Gazeta Wyborcza«. Na taj je članak reagirao američki State Department navevši kako nije na »Gazeti Wyborczi« da odlučuje o tome, zatim da konačna odluka još nije donesena, a odlučit će se u nadolazećim tjednima. Naša pozicija je da je proturaketni štit dobra i pozitivna stvar. Zasad su informacije o odustajanju izgradnje proturaketnog štita samo spekulacije.

Ali taj štit nije projektiran zato da bi ugrozio Rusiju?
- Naravno da nije. I naravno da Poljska, Češka i druge zemlje imaju pravo odlučiti što će biti na njihovu teritoriju, a što neće.

Razgovarao Tihomir Ponoš